Villa Pepi - Lovran

Lovran je gradić u Primorsko-goranskoj županiji, na istočnoj obali Istre, smješten na slavnoj Opatijskoj rivijeri. Nalazi se u podnožju najzelenije i vegetacijom najbogatije planine na Jadranu – Učke.

Ime je dobio po lovoru koji u izobilju raste u zimzelenim gajevima mjesta i okolice. Klima na ovom području je mediteranska s prosječno 269 sunčanih dana godišnje. Prosječna temperatura u siječnju je 4,7°C, a u srpnju 22,1°C.

Ime Lovrana, pod nazivom Lauriana, po prvi puta se spominje u djelu Anonima Ravenjanina "Kozmografija", nastalog u 7. stoljeću. U to vrijeme područje Lovranštine već naseljavaju slavenska plemena. Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu "De administrando Imperio" iz 10. stoljeća, spominje da se ovaj kraj nalazi u sastavu hrvatske države. Tako i ostaje sve do vremena kralja Petra Krešimira IV. kada istarski markgrof Ulrik I. Weimar-Orlamünde otkida ovo područje od hrvatske države i pripaja ga njemačkoj carevini.

Arapski geograf i putopisac Abu-Abdulah-Mohamed El-Idrisi, u službi normanskog kralja Sicilije, spominje u svome opisu tada poznatog svijeta, nastalom 1153. godine, Lovran (Al-Wranah): "Lovran je velik i napredan grad koji ima stalno spremne lađe i zaposlenu brodogradnju.".

Oko 1116. godine cijelo područje zapadne Istre dolazi pod vlast akvilejskog patrijarhata, koji to područje ustupa svojim vazalima knezovima Devinskim, te Lovran ostaje u vlasti Devinskih knezova sve do 1399. godine kada dolazi pod vlast grofovske obitelji Walsee.

Pazinski urbar spominje da se nakon toga Lovran nalazio u sastavu Pazinske grofovije, a još kasnije dolazi u posjed goričkih grofova, da bi naposljetku pripao Habsburgovcima.

U 16. i 17. stoljeću tijekom burnih vremena i osmanlijskih provala u Hrvatsku i uskočkih ratova s Venecijom, Lovran se okružuje obrambenim zidinama. Ujedno je tada Lovran glavna luka za brodove koja ljudstvom i ratnim materijalom opskrbljuje utvrdu Klis.

Najteža stradanja Lovran doživljava za vrijeme uskočkih ratova, 1599. i 1614. godine kada ga Mlečani pale, a 1616. godine gotovo uništavaju naselje.

U 17. i 18. stoljeću Lovran izrasta u naselje pomoraca, kapetana i brodovlasnika.

Nakon kratkotrajne francuske vladavine početkom 19. stoljeća, područje Lovranštine ponovno dolazi pod austrijsku vlast i uključeno je u austrijsku pokrajinu Istru.

Procvat brodarstva na jedra daje Lovranu značajnu ulogu sa nizom istaknutih pomorskih i brodovlasničkih obitelji kao što su Peršići, Jeletići, Turčići, Vidošići i drugi. U vrijeme sutona jedrenjaka krajem 19. stoljeća Lovran se preorijentirao na novu granu privrede - turizam. Lovran tada dobiva novi značaj kao turističko-lječilišno odredište liburnijske rivijere.

Čuvena lovranska obalna šetnica nastaje u 19. stoljeću (Lungomare, Strandweg). Dužinom od 12 kilometara povezuje Lovran, Iku, Ičiće, Opatiju i Volosko. Između Lovrana i Ike uz obalnu šetnicu uzdižu se najljepše i najčuvenije secesijske vile, nastale na prijelazu 19. i 20. stoljeća kao rezidencijalne vile ili kao ljetnikovci. Neke od njih ubrajaju se u sam vrh svjetske graditeljske baštine. Usporedo s vilama nastaju i mnogobrojni hoteli koji preoblikuju lice Lovrana u mjesto iznimnog turističkog karaktera.

Lovran je tada okrenut prema turizmu, prvenstveno kao zimovalište i lječilište visokih krugova Austro-Ugarske monarhije. Prvi svjetski rat 1914.-1918. prekida ovaj turistički uzlet. Nakon pada Austro-Ugarske Monarhije Lovran okupiraju talijanske snage, a potvrdom granice između Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno kasnije Kraljevine Jugoslavije, Lovran dolazi pod vlast Kraljevine Italije. 1922. godine u Italiji na vlast dolaze fašisti te nastupa razdoblje talijanizacije Lovrana i Lovranštine. Lovran mijenja ime u Laurana.

Tijekom 2. svjetskog rata i padom Italije 1943. Lovran dolazi pod okupaciju Nijemaca pod kojima ostaje do oslobođenja u travnju 1945. kada su Nijemci potisnuti od Jugoslavenske narodnooslobodilačke vojske. Mirovnim ugovorom između Italije i sada Narodne Federativne Republike Jugoslavije, Lovran potpada pod Jugoslaviju.

Od 1991. godine tijekom Domovinskog rata Lovran daje brojnu pomoć u ljudstvu, u svrhu obrane suvereniteta ponovo uspostavljene Republike Hrvatske.

Lovran danas više ne razvija elitni turizam malobrojnih, već vrstu turizma u kojem se traži mjesto više, a ujedno turistička sezona više nije ograničena samo na zimsku i ljetnu, već traje tijekom cijele godine.

Brojne su poznate osobe kroz povijest posjećivale ovaj biser slavne Opatijske rivijere. Dođite i posjetite ga i Vi!